Znate li da čovjek izazove više od 80 % svih požara nepažnjom, nemarom, nestručnim rukovanjem strojevima i alatima, nestručnim održavanjem oruđa, uređaja, instalacija i opreme, nestručnim i nesavijesnim izvođenjem građevinskih i ostalih radova, građevinskim i konstrukcijskim nedostacima, nepravilnom upotrebom vatre te igrom s njom, namjernim izazivanjem požara, zbog alkoholiziranosti, zbog prikrivanja kaznenih djela. A, znate li da se svaki požar može ugasiti čašom vode u prvoj minuti, u drugoj minuti treba vam posuda vode i pomoć druge osobe, a već u trećoj minuti potrebna je cisterna i uvježbana vatrogasna postrojba. Upravo zbog te treće minute kada se pojedinac nemože suprostaviti vatri organizirano je VATROGASTVO kao jedan organizirani oblik suprostavljanja vatrenoj stihiji i ostalim elementarnim nepogodama.

Dobrovoljno vatrogastvo u Hrvatskoj oslanjalo se na tradicije europskog dobrovoljnog vatrogastva, posebice onog u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, a suvremeni razvoj našeg dobrovoljnog vatrogastva počeo je 1864. godine u Varaždinu gdje je prema zamisli turpijarskog radnika Otona Mayera, koji je kao "putujući kalfa" radeći u obrtničkim radionicama Austrije i južne Njemačke upoznao suvremena društvena kretanja, 17. lipnja 1964. godine osnovana prva dobrovoljna vatrogasna organizacija pod nazivaom "Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu". Ti prvi hrvatski-varaždinski vatrogasci udružili su se radi samozaštite i uveli "vatrogasni red među sobom", preuzevši zadatak da "danju i noću bdiju nad životom i imovinom svojih građana".

Nedugo poslije Varaždina i u drugim hrvatskim gradovima osnivaju se dobrovoljna vatrogasna društva, u Sisku 1865. godine, u Otočcu u Lici 1868. godine, u Ludbregu 1869. godine, u Zagrebu 1870. godine itd.

Na ovom području ( područje Grada Križevaca i susjednih općina Sveti Petar Orehovec, Sveti Ivan Žabno i Kalnik ) prvo dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je u Križevcima 15.03.1874. godine, a odmah nakon toga 1892. godine u Cirkveni, Poljani Križevačkoj i Svetom Ivanu Žabno, a 1893. godine u Gornjoj Rijeci i Ravnu. Danas ovdje djeluje preko 70 dobrovoljnih vatrogasnih društava organiziranih u četri vatrogasne zajednice i to:

• Vatrogasna zajednica Grada Križevci u koju su udružena 43 dobrovoljna vatrogasna društva

• Vatrogasna zajednica općine sveti Petar Orehovec u koju je udruženo 15 dobrovoljnih vatrogasnih društava

• Vatrogasna zajednica općine Sveti Ivan Žabno u koju je udruženo 10 dobrovoljnih vatrogasnih društava

• Vatrogasna zajednica općine Kalnik u koju je udruženo 4 dobrovoljna vatrogasna društva.

Kao što se je vrlo rano ovdje ustrojavalo dobrovoljno vatrogastvo, tako se je vrlo rano započelo sa ustrojavanjem i profesionalnog vatrogastva. Počeci sežu u 1970. godine kada je profesionalno vatrogastvo prvo bilo organizirano kao profesionalno jezgro pri Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Križevci, a 1971. godine na temelju odluke tadašnje SO Križevci formiran je Općinski centar za zaštitu od požara Križevci, koji je od 1994. godine temeljem Zakona o vatrogastvu, organiziran kao Profesionalna vatrogasna postrojba Križevci, kao ustrojstvena jedinica MUP-a RH, PU Koprivničko-križevačke. Temeljem novog Zakona o vatrogastvu ova profesionalna vatrogasna postrojba ustrojena je kao Javna vatrogasna postrojba Grada Križevaca.

Upravo zahvaljujući svijesti ljudi ovoga kraja, shvaćanju potrebe organiziranog suprostavljanja vatrenoj stihiji, na ovom području osnovan je prvi SIZ za zaštitu od požara, iz kojih sredstava su izgrađeni mnogi vatrogasni domovi i spremišta, te nabavljena skupna i osobna vatrogasna oprema i tehnika.

Danas vatrogastvo na ovom području čini jedno zajedništvo isprepleteno uzajamnim radom dobrovoljnih i profesionalnih vatrogasaca. Ovdje ne postoji razlika između dobrovoljstva i profesionalizma, jer svaki dobrovoljac je pravi profesionalac kada znalački obavlja svoj posao, bilo preventivnog ili operativnog karaktera, ali isto tako i svaki profesionalac je i dobrovoljac, jer je član dobrovoljnog vatrogasnog društva u mjestu u kojem živi, gdje je pokretač svih aktivnosti.

Ovakvim načinom djelovanja nastoji se organizirati vatrogastvo na način da "vatrogasna kultura" uđe u svijest svih ljudi koji ovdje žive, kako bi se svaki pojedinac mogao u prvom momentu suprostaviti vatri, i kada će vrlo rijetko biti potrebno djelovanje vatrogasne postrojbe, nakon što protekne dvije minute od nastanka požara.