Dobrovoljno vatrogasno društvo Križevci utemeljeno je 15. ožujka 1874. godine, nakon više uzastopnih dekreta i odluka tadašnjih vlasti i cehovskih zadruga te ukazane potrebe u sve češćoj borbi sa vatrenom stihijom i nevoljama koje ona donosi. Prvi članovi društva bili su ugledni predstavnici gradskog poglavarstava, liječnici i vlasnici tvornica i obrtničkih radnji.

Početak aktivnosti bio je usmjeren na okupljanje što većeg broja članstva, koji su prema pravilima mogli biti utemeljitelji, podupirajući i izvršujući članovi.

Potom uz značajnu podršku Gradskog poglavarstva prilazi se nabavci osnovne opreme za gašenje požara. Značajnije opremanje uslijedilo je u svibnju 1893. godine kupnjom stroj - štrcaljke i to u ono vrijeme najsuvremenije za značajnu svotu ondašnjeg novca od 1.100 Forinti.

Prvu intervenciju u gašenju požara članovi društva imali su sredinom 1875. godine u selu Oslavec, danas Srednji Dubovec, gdje je u gašenju požara učestvovalo 48 križevačkih vatrogasaca.

Najveći požar nakon osnivanja Društvo je gasilo u Križevcima 28. srpnja 1899. godine, u Tvornici drvene robe vlasništvo Hinka Švarca.

Na skupštini Društva 3. svibnja 1877. godine, izvršeno je pripajanje vatrogasne limene glazbe u sastav DVD i od tada na svim svečanostima glazba nastupa pod nazivom “vatrogasna - gradska limena glazba”.

Godine1885. osnovana je Vatrogasna čitaonica pri Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Križevci, a za čije osnivanje i pokretanje velike zasluge pripadaju dr. Franji Markoviću. Pri DVD čitaonica djeluje sve do 1919. godine, kada se pripaja Narodnoj čitaonici u Križevcima.

Posebnu djelatnost Društvo bilježi dolaskom u Križevce dr. Gundruma - Oriovčanina, koji je postao društveni liječnik, a bio je i pokretač životnog osiguranja članova kod osiguravajućeg društva. Dr. Gundrum – Oriovčanin bio je pokretač Fonda za novčano podupiranje siromašnih i nemoćnih članova Društva.

50-godišnjica Društva pripremala se veoma svečano za dan 25. i 26. srpnja 1914. godine, ali je prekinuta surovom stvarnošću, jer je 26. srpnja iste godine proglašena opća mobilizacija i većina članova bila je raspršena na sve strane, vihorom prvog svjetskog rata.

U vremenu između 1914. i 1919. godine potaknuti sa nekoliko velikih požara u Križevcima (Paromlin "Moseter", gospodarski objekt Eugena Vukića i Tvornica "Schvarz"), osnovani su takozvani dežurni vatrogasni odjeli, koji su naizmjence bili u stanju pripravnosti i tako veoma brzo odlazili na gašenje požara.

1920. godine nadzapovjednik je Ignac Forko, a tajnik Ivan Vuković, a te je godine kao član utemeljitelj pristupio Društvu i Stanko Žagar, kasnije dugogodišnji predsjednik Društva i jedan od njegovih najaktivnijih članova između dva svjetska rata.

1925. godine rađa se ideja za izgradnjom nove zgrade Vatrogasnog doma. Za tu svrhu izabran je i poseban odbor kojem je na čelu bio Stanko Žagar. Projekt doma je besplatno načinio također član Društva Vjekoslav Fresl.

Uz nemale novčane teškoće dom je bio završen tako da se redovna godišnja skupština 4. svibnja 1930. godine mogla u njemu održati. Sredinom 1930. godine Društvo nabavlja novi autotank marke "Sauer - Werke" iz Beča, koji ubrzo postaje mezimće svih članova. Njegovo prvo vatreno krštenje bilo je iste godine u selu Majurec, i tada je postalo svima očigledno koliko je revolucionarni korak učinjen u pogledu tehničke opremljenosti Društva.

U narednim godinama društvene se prostorije popunjavaju novim namještajem i postaju privlačno sastajalište kako članova tako i svih građana Križevaca.

Nužno je spomenuti u to vrijeme jedan od najvećih požara u Križevcima i to 4. siječnja 1936. godine na gospodarskim objektima Poljoprivredne škole. Brzom intervencijom i velikom požrtvovnošću članova Društva obuzdana je vatrena stihija i spriječeno širenje na susjedne gospodarske zgrade.

65-ta obljetnica 1939.godine obilježena je veoma skromno ipak pod pritiskom dolazećeg drugog svjetskog rata, koji je gotovo u potpunosti rastočio redovnu djelatnost, a tokom 1940. godine vatrogasci su potpali u organizaciju prema Općem planu Mjesnog odbora za zaštitu od zračnih napada na Križevce.

Po završetku drugog svjetskog rata Društvo se ponovo organizira i konsolidira i u prvom redu počinje sa radom na obuci članova i na preventivi.

Godine 1945. predsjednik je Ivo Hitrec, zapovjednik Ivan Vukelić, podzapovjednik Jakov Lavčević, blagajnik Josip Kopsa, vođa odjeljenja penjača Dragutin Prokupac, vođa odjeljenja štrcara Stjepan Jasek, vođa odjeljenja čuvara Josip Lempach, vođa sanitarnog odjeljenja dr. Fran Praunsperger, spremištar Đuro Konfic, ekonom Matija Višal, barjaktar Ferdo Jurak i pročelnik kulturno prosvjetnog odbora Zvonko Richter.

1946.Godine Društvo broji 115 članova i to 10 u odjeljenju penjača, 52 u odjeljenju štrcara, 5 u odjeljenju vidara, 28 u pričuvi i 20 u glazbenoj sekciji.

18. travnja 1950. godine izabran je Građevinski odbor na čelu sa Ivanom Hitrec radi izgradnje novog dijela Vatrogasnog doma. Uz velike napore i bezgraničnu aktivnost svih članova u dobrovoljnom radu novi je vatrogasni dom, kao suvremena vatrogasna građevina dovršen 1952. godine.

Pedesete godine obilježavaju značajnu djelatnost na osposobljavanju članstva, te na preventivi. No unatoč toga izbila su dva velika požara i to jedan na gospodarskim zgradama (staji) Poljoprivredne škole i na Kinu u Križevcima i tom prilikom počinjena je velika materijalna šteta.

Početkom šezdesetih godina opada članstvo u društvu, no tadašnje čelništvo drži da je u rukovanju novim sredstvima za gašenje požara potrebna stručnost, pa se velika aktivnost daje na osposobljavanje članstva. Takovo kretanje dalo je značajne rezultate. Što se tiće preventive, pregledana su po vatrogascima gotovo sva domaćinstva u Križevcima.

Na čelo operativne vatrogasne jedinice 1962. godine dolazi Marijan Vučetić. Pokreće se suradnja sa Vatrogasnim postrojbama u gospodarstvu te oživljavanje kulturno zabavnog života u Društvu, i slobodno možemo reći da je kulturno zabavni život bio na najvišoj razini upravo tih godina, a čemu je pridonijela i djelatnost dr. Vladimira Kovačevića.

Početkom sedamdestih godina počinje rasti broj članova svih kategorija, a započinju i pripreme za proslavu stote obljetnice utemeljenja društva, za što se uz Upravni odbor organizira i poseban Odbor za proslavu u kojem je djelovalo i veliki broj građana bez obzira na članstvo u društvu. Za vrijeme pripreme proslave 100-godišnjice i za vrijeme proslave, predsjednik društva bio je Petar Bertić, tajnik Tomo Matosović i zapovjednik Marijan Vučetić. Za proslavu izdana je i spomenica - monografija o povijesti društva kroz jedno stoljeće.

Godine iza proslave 100-te obljetnice karakteriziraju aktivnosti na okupljanju članstva naročito mlađim članovima te nabavka nove suvremene opreme za gašenje požara. Organiziraju se tečajevi za ispitane vatrogasce, vatrogasne dočasnike i časnike a formira se i foto - kino sekcija, a čega je rezultat da 1977. godine Dobrovoljno vatrogasno društvo broji 309 članova od kojih 126 aktivnih, 38 članova i članica vatrogasne mladeži, 34 žene, 35 pričuvnih vatrogasaca i 86 podupirajućih članova. Iste godine osnivanju se i počinju sa aktivnostima vatrogasne postrojbe u gospodarstvu.

1979. godine Društvo je naročito aktivno na području preventive, u sklopu aktivnosti mjeseca zaštite od požara provode se predavanja po Osnovnim školama uz projekcije filmova o zaštiti od požara. Izvršena je obuka 80 članova i članica vatrogasne mladeži. Iste godine pri Društvu se osniva kuglaški klub "Vatrogasac".

1980. godine prilazi se razvrstavanju članstva po operativnim jedinicama i ondašnjim Mjesnim zajednicama koje su pripadale gradu, a u cilju kvalitetnijeg preventivnog djelovanja i organiziranja. Za vrijeme ljetnih mjeseci organizirano je dežurstvo i ljetne zabave na terasi doma i to tako da su organizatori svake bili po jedno odjeljenje a što se pokazalo uspješnim. 27. srpnja iste godine društvo učestvuje na prvom memorijalu "Mirka Kolarića" u Varaždinu.

4. srpnja 1981. godine Križevce zahvaća veliko nevrijeme, članovi društva aktivno se uključuju u raščišćavanje ulica i parkova te ispumpavanje vode, i tom prilikom se uočava nedostatak specijalne opreme za tehničke intervencije. Radi prikupljanja potrebnih sredstava za nabavku te godine održane je 10 zabava na terasi doma.

9. i 10. lipnja 1984. godine Društvo obilježava 110-tu obljetnicu postojanja, VI susretom žena VZO Bjelovar i natjecanjem veterana sa ukupno 64 natjecateljske vatrogasne ekipe. Te godine na području općine Križevci zabilježena su 22 požara. U tri navrata je članstvo pozivano sirenom, a jedan od većih požar koji se dogodio u posljednje vrijeme nastao je 9. kolovoza 1984. godine, kada je gorjela proizvodna hala poduzeća "Plastor" Križevci u Ulici N. Tesle, a u gašenju požar je učestvovao 31 član Društva. Iste godine značajna pažnja posvećuje se obrazovanju članstva iz područja zaštite od požara organiziranjem radnih sastanaka i proradom aktualnih tema, organiziranjem tečaja za vatrogasne dočasnike, odjeljenja vatrogasne mladeži i formiranjem vatrogasnog odjeljnja u Karanama. U toj godini sređena je i matična knjiga članstva i Drušvo broji 169 članova od čega 131 aktivnog, 34 pričuvna i 4 podupirajuća člana.

Narednih godina Društvo aktivno učestvuje na natjecanjima i susretima uz stalno obavljanje preventivnih aktivnosti tako da je 1987. godine na seminar preventive, organiziran po VSO uputilo 10 svojih časnika i dočasnika. 1. travnja 1987. godine na području grada gotovo istovremeno dogodila su se dva požara od kojih jedan na objektu gradskog muzeja sa velikom opasnošću za proširenje na susjedne objekte. Stručnom intervencijom članova DVD i pripadnika profesionalne vatrogasne postrojbe proširenje je spriječeno.

1988. godine Društvo prilazi nabavci šasije a potom i nadogradnje navalnog vozila toliko potrebnog za brze intervencije i kombinirana gašenja. Tijekom ljetnih mjeseci članovi društva ispomažu prijateljskom Društvu Vela Luka na otoku Korčuli a otpočeta je i suradnja sa DVD Šempeter u Sloveniji, koje su na kraju okrunjeni bratimljenjem sa oba društva.

Tijekom 1989. godine sve više se osjeća skućenost garažnog prostora i uočava poteškoća u čuvanju teško nabavljene vatrogasne opreme, pa se početkom listopada započelo sa pripremnim radovima na izgradnji novog vatrogasnog doma. Velikim naporom i zalaganjem Marjana Vučetića i tadašnjih dužnosnika Gradskog poglavarstva, 1991. godine dom je dovršen, a 4. svibnja 1992. Na dan Sv. Florijana predan na upotrebu.

24. srpnja 1994. godine DVD obilježava 120-tu obljetnicu svoga rada i postojanja uz nazočnost velikog broja uzvanika i gostiju. Svečanost je započela budnicom križevačke limene glazbe ulicama grada a potom mimohodom do crve Sv. Ane gdje je održana sveta misa. Svečana sjednica održana je u novo uređenoj velikoj dvorani Hrvatskoga doma a združena pokazna vatrogasna vježba dobrovoljnih vatrogasca DVD Križevci i Profesionalne postrojbe MUP-a na Trgu Sv. Florijana u Križevcima pokazala je svu spremnost vatrogasaca da se znalački i pravovremeno mogu odhrvati svakoj elementarnoj nepogodi.

Kako je od 01. siječnja 1994. godine profesionalno vatrogasno koje je dotad djelovalo kao Općinski centar za zaštitu od požara potpalo pod Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Koprivničko – križevačke, povećan je broj profesionalnih djelatnika sa 12 na 23, i time se stvaraju uvjeti da požari nastalih na području djelovanja DVD-a budu pogašeni u samom začetku bez potrebe za pozivanjem članova Društva. Aktivnost DVD-a nakon formiranja Profesionalne postrojbe svode se na poslove preventivnog djelovanja kroz obuku i upozoravanje sugrađana i članstva na pojedine opasnosti za nastanak i širenje požara a kojima pogoduju vremenski ili dobni utjecaji. Za tu priliku koriste se razni oblici promicanja djelatnosti, od tiskani materijali (plakati, leci, brošure), tisak (Večernji list i Glas Podravine i prigorja) te radio postaja Križevci. Isto tako provodi se obuka uposlenih u školama, poduzećima i ustanovama iz osnova preventive, a sve u cilju sprečavanja nastanka i brzog širenja požara.

U dijelu opremanja, DVD je preuzelo brigu oko održavanja starog doma i nabavke potrebnog inventara sale za sastanke i obuku iz preventive, pa je u tu svrhu uređen parket i nabavljeni stolci za salu, a uređen je prostor spomen sobe u Muzej vatrogastva ne samo Društva nego i cijelog područja.